Voda iz Pivare je značila život u opkoljenom Sarajevu

Opsada Sarajeva kroz oči Nizozemaca: Hrasno kao jedan od simbola odbrane grada
06/04/2022
Sarajevski maloljetni borci: Čestitka voljenom gradu
06/04/2022

Sarajevska pivara, osnovana davne 1864, preživjela je dva svjetska rata, a najteže dane doživjela je tokom opsade – od aprila 1992. do februara 1996.

Pisati o opsadi Sarajeva, a ne spomenuti Sarajevsku pivaru i njen doprinos odbrani i opstanku grada, nemoguće je. Pivara koja je osnovana davne 1864, preživjela dva svjetska rata, najteže dane doživjela je tokom opsade Sarajeva od aprila 1992. do februara 1996. godine, kada je sa građanima Sarajeva svakodnevno bila izložena brutalnim granatiranjima.

Početak opsade Sarajevska pivara je dočekala sa 1.000 zaposlenih i proizvodnjom od 750.000 hektolitara piva. Bila je četvrta pivara u tadašnjoj SFRJ.

MECI I GRANATE

Sa prvim barikadama u martu 1992. prestala je normalna proizvodnja. Skladišta ambalaže, repromaterijala i sirovina u Lukavici, Rajlovcu, skladišta u Kruševcu, Kragujevcu, Bosanskom Šamcu, Šapcu, Prijepolju, na zapadnoj strani Mostara i u Livnu bila su blokirana i nepristupačna.

Uprkos činjenici da je glavni grad bio u mraku, zahvaljujući pravovremenoj reakciji menadžmenta Sarajevske pivare, prve godine opsade Pivara je proizvodila između pet i šest hektolitara piva. Pivo su jedno vrijeme mogli kupiti samo oni koji su sa sobom donosili flaše ili kanistere, jer ambalaže nije bilo. Ni nestanak ključnih sirovina nije prekinuo proizvodnju. Ona je samo modifikovana, pa su vrijedni radnici uspjeli da plasiraju pivo, samo je ovog puta ono imalo okus riže.

U vremenima kada ničega nije bilo dovoljno osim snajperskih metaka i granata, kada smo bili bez hrane, struje i vode, Sarajevska pivara je bila slamka spasa za koju su se držale Sarajlije, jer je bila jedini izvor pitke vode u opkoljenom gradu.

Upravo zbog te činjenice, na zgradu Pivare palo je nekoliko stotina granata, a u redovima za vodu ubijeno je i ranjeno više desetina Sarajlija. Agresor je, znajući da građani nemaju gdje drugo tražiti vodu, svakodnevno granatirao Pivaru i dio grada oko nje kako bi spriječio građane da dođu do vode. U jednom takvom granatiranju je 15. januara 1993, u Ulici Isevića sokak kod broja 23, granata sa agresorskih položaja ubila osam građana, a među njima i dvoje djece. Ranjeno je 19 građana. Te 1993, prije 29 godina, poginuli su Ahmet Ahmetspahić, Jasmina Kajanija, Asim Lačević, Azra Lačević, Senad Lagumdžija, Bajro Pinjo, Aferdita Sadikaj i Jasna Šarić. O tome svjedoči i spomen-ploča postavljena na zgradi Pivare.

Kraj opsade i mrcvarenja građana Sarajeva, Pivara je dočekala devastirana, ali ne i uništena. Nakon rata krenulo se u njenu obnovu, te je od 1996. do 2013. uspješno rekonstruirana fabrika, a u njen razvoj i modernizaciju je uloženo oko 43 miliona eura. Želeći da sačuvaju značajne historijske podatke koji govore o samom nastanku i ostanku ove najstarije fabrike u BiH, otvoren je Muzej Sarajevske pivare. Ideja o otvaranju muzeja postojala je i prije posljednjeg rata, kada se krenulo sa prikupljanjem eksponata. Nažalost, veliki broj njih je uništen u toku rata zbog svakodnevnog granatiranja Pivare u kojem je izgorjelo skladište, a s njim i svi predmeti.

PRVE BOCE

Eksponati koji se nalaze u Muzeju su podijeljeni na one iz osmanskog, austrougarskog i socijalističkog perioda, a brojni su eksponati otkupljeni od vlasnika, kao što je bure Sarajevske pivare iz 1912, iz perioda Kraljevine SHS. Osim njega, posjetioci mogu vidjeti i ono iz 1943. godine, iz perioda vladavine NDH, a jako su zanimljive i prve boce u koje se točilo Sarajevsko pivo. Naime, prije toga se točilo i prodavalo isključivo u buradi. Iako je prva asocijacija građana BiH na Sarajevsku pivaru – pivo, ona je u vrijeme najtežih trenutaka za građane glavnog grada BiH značila i više od života. Jer, kanister vode tih dugih godina opsade, mnogima je i bio život.

Oslobođenje

Comments are closed.