Noć sa 27. na 28. Januar 1942. godine, petstotina boraca Prve proleterske brigade maršira preko , snijegom okovanog Igmana na izuzetno niskoj temperaturi.
Cilj je proboj neprijateljskog obruča i dolazak na slobodnu teritoriju Foče.
Dubok snijeg, niska temperatura, loše odjeveni, umorni borci idu , posrću, ustaju, idu….
“Oj’ Igmane, planinski delijo,
po tebi sam pohodio…
u koloni… po dubokom snijegu..
u cokulama sa bosim nogama…
Brigadiri tu se pomrznuše…
Pjevaju umjesto da ječe…
Oj’ Igmane legendo bijela,
pamtiš li to doba,
doba hrabrosti i snage proletera?!”
Nadljudskom snagom, ogromnim moralom i velikom željom borci su izvršili proboj fašističkog obruča i došli u slobodnu Foču.
Igmanski marš je istina i legenda, koja mora živjeti u našim sjećanjima i koja se ne smije nikada zaboraviti …
” Oj’ Igmane legendo bijela,
pamtimo te po hrabrosti proletera”
Neka je vječna slava i hvala partizanima, borcima NOR-a!
Svi na Igman!
