Fragmenti iz knjiga Tvrtka Kulenovića: …Unutrašnji mir duše je kao mirna voda i on, jedini, predstavlja smisao kojim se možemo suprotstaviti besmislu. Moramo biti sposobni da mijenjamo oblik kao voda. Jer i kad smo uhvaćeni, zarobljeni, ako umijemo da budemo kao voda, možemo se izvući i kroz najmanju pukotinu koju ćemo opaziti u zidu našeg zatvora… (Mehanika fluida)
Unutrašnji mir duše je kao mirna voda i on, jedini, predstavlja smisao kojim se možemo suprotstaviti besmislu. Moramo biti sposobni da mijenjamo oblik kao voda. Jer i kad smo uhvaćeni, zarobljeni, ako umijemo da budemo kao voda, možemo se izvući i kroz najmanju pukotinu koju ćemo opaziti u zidu našeg zatvora… (Mehanika fluida)
Za pisca putovanje se, kao život, sastoji od izuzetnih, povlašćenih trenutaka. Ali on rijetko može znati, dok se stvari događaju, koji će trnuci kasnije u pisanju postati povlašćeni. Neki se pojavljuju iz sjećanja kao otkrovenje, kao da nikada nisu ni postojali, drugi se udube u svijest do samog početka i u njoj nesmetano traju… (Mehanika fluida).
Samo u lošim romanima ljudi su nesrećni dvadeset četiri sata dnevno. Nelagodnost a ne nesreća je najčešći oblik ljudske patnje. Čovjek nije kriv što nije stalno tužan kada mu se događaju tužne stvari… Otkad je svijet postao nijedno ljudsko biće nikada nije svjesno umrlo. Kada je Sokrat okružen učenicima posegnuo za čašom otrova, mora da je bar napola vjerovao kako samo paradira. Stoga, uvijek sam vjerovao da u administraciji božanskog proviđenja postoji odjeljenje koje se brine za to da prava knjiga dospije u prave ruke u pravi trenutaka (Čovjekova porodica)…
Ali kad ostanu sami sa sobom njihova umjetnost postaje njihova vjera u kojoj se kaže da će to što oni rade trajati zauvijek, da oni moraju tako da ga rade da zauvijek traje. Ili, ako se pitanje okrene, bez te vjere, kako se uopšte može stvarati velika umjetnost? Umjetnost koja je kako ju je nazvao Malro, koji se takođe nikad nije bavio pozorištem… (Galerije) TVRTKO KULENOVIĆ (Šabac, 1935, Sarajevo, 2019.)
Na današnji dan napustio nas je dobar čovjek, profesor, veliki bosanskohercegovački pisac Tvrtko Kulenović. Pisao je romane, putopise, priče, eseje iz oblasti teatrologije i književne teorije i kritike, radiodrame.
Obrazovao je generacije glumaca, reditelja, teatrologa i komparativista na Odsjeku za scenske umjetnosti, komparativnu književnost i bibliotekarstvo (od osnivanja 1971.) na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Predavao je i na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu (postidplomski studij). Bio je upravnik Narodnog pozorišta od 1999. do 2003., gdje je kao dramaturg djelovao davne 1968.
