Sjećanja – Affan Ramić

Prije 30 godina ubijena je dr. Silva Rizvanbegović rafalanjem iz kasarne Maršal Tito u Sarajevu
17/05/2022
“Nemojte samo gledati. Udrite gadove. Vadite zarđale puške. Ako budete samo posmatrali, gadovi će nas jednog po jednog ubiti”
22/05/2022

Istaknuti bosanskohercegovački slikar Affan Ramić preminuo je u Sarajevu u večernjim satima 19. maja 2018. godine, u 83. godini usljed zatajenja srca.

Affan Ramić je rođen 5. juna 1932. godine u Derventi. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, a za vrijeme SFRJ bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije. Ramić bio je jedan od onih rijetkih umjetnika koji su sa istim žarom stvarali u 20. i u 80. godini. Slikarstvo je specijalizirao u Parizu 1963. i Pragu 1967. godine. Intenzivno se bavio kolažom, a u jednoj fazi koristio se filigranskim crtežom, inspirisan ornametikom starog bosanskog nakita. Ramić je bio slikar Mostara, a njegove vedute ovoga grada spadaju u antologiju bosanskohercegovačkog slikarstva. Osim toga, karakterizirao ga je i jedinstven slobodni stil koji je nekada išao do apstrakcije, ali mu je uvijek davao posebnu osobenost.

Afanov sin jedinac, Damjan, poginuo je kao borac Armije BiH.

Svoju prvu ratnu izložbu posvetio je Damjanu, a svom imenu dodao još jedno, vraćajući mu njegovo izvorno pisanje, podebljavajući i njegovo značenje – čestit, pošten…

O boli i muci ne govoreći, a nijednog trena ne mirujući. Kad je izložio slike i instalacije na drugoj ratnoj izložbi, književnik Marko Vešović je kazivao da se tek u ratu počeo družiti sa Affanom, da je prvi put u životu prisustvovao procesu kako se jedna izložba začinje, raste i završava: Gledajući Affana, ja sam mu zavidio na krvničkom radu, na robijaškom hrmbanju za koje ne znam otkud mu snage kazivao je Vešović.

U njegovom ateljeu na Grbavici, koji je morao napustiti tokom opsade Sarajeva, uništeno je preko 300 slika, a i kuća u Počitelju mu je opljačkana i devastirana.

Sam Affan je, stojeći pored svojih već stotinu slika i instalacija nastalih od materijala nađenih na zgarištima Olimpijskog muzeja, Vijećnice Orijentalnog instituta iskreno priznavao: Ja bih volio da nisam imao nikakvih povoda, da nisam nikad imao razloga da slikam na ovaj način, sa ovim ugarcima i krhotinama.

Bio je počasni član Udruženja likovnih umjetnika BiH, a od 1996. i član Akademije nauka i umjetnosti BiH, te dobitnik više domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.

Prije tri godine održao je retrospektivnu izložbu povodom 80 godina života, na kojoj je izložio 55 najvažnijih radova. Ramić je, zajedno sa ULUBiH planirao da sličnu izložba otvori i ove godine u galeriji Roman Petrović, 5. juna, na dan rođenja.

Njegovi radovi bili su izlagani širom bivše Jugoslavije, u Poljskoj, Austriji, Egiptu, Francuskoj, Češkoj.

A o tome šta on želi od države jednom davno je rekao: Želim prije svega uljudnu i vaspitanu Bosnu, zemlju koja će, kao i sve druge civilizirane zemlje ovog svijeta, pružiti ljudima normalan život, a stvaraocima davati uslove da potvrđuju svoja ubjeđenja. Jer, živjeti u svijetu koji ne podrazumijeva humanost isto je toliko stravično kao živjeti u svijetu koji nije tvoja domovina.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za umjetnički rad, među kojima je i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Zlatna plaketa humanizma – Međunarodne lige humanista. Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Sedamdesetih godina bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije. Svojim likom i djelom obilježio je jedno vrijeme, a njegova djela su i sama svojevrsni svjedok vremena.

Affan Ramić je ukopan na sarajevskom groblju Lav pored svoga sina.

Comments are closed.

  • Laju89