Ruski intervencionizam

Ministar Osmanović: Stipendisti su generatori uspjeha naše domovine Bosne i Hercegovine
24/02/2021
Srbija testira novu protivoklopnu raketu „NOVA“dometa devet kilometara
24/02/2021

Intervencionizam je politička doktrina i praksa oružanog političkog i ekonomskog miješanja jedne države u poslove i stanje druge države radi očuvanja ili promjene postojećeg oblika vlasti i stanja u njoj.

Intervencionizam je politička doktrina i praksa oružanog političkog i ekonomskog miješanja jedne države u poslove i stanje druge države radi očuvanja ili promjene postojećeg oblika vlasti i stanja u njoj.

Svijet nije dočekao ni kraj II svjetskog rata, a već je bio suočen sa novom podjelom i prijetnjom ratom. Naravno, radilo se o novoj blokovskoj podjeli izmeđi istoka i zapada, a prvi rezultati su podjela Njemačke i  njenog glavnog grada Berlina. Nedugo za tim je nastao čuveni berlinski zid kao simbol podjele između dva suprostavljena bloka i sistema, ali isto tako berlinski zid je svojim padom devedesetih godina prošlog vijeka postao simbolom rušenja podjela i komunizma u istočnoj Evropi.

Ovo je samo najpoznatiji primjer kako se strateški interesi velikh sila lome preko leđa manjih i u tom trenutku slabijih naroda i država. U svojoj istoriji ni SSSR, a danas Rusija ne prezaju od takve vrste politike kako bi realizovali svoje strateške vanjsko-političke ciljeve u  vječitoj igri dominacije i nadmoći. Nakon pada berlinskog zida i zbog unutarnjih problema devastacije kompletnog sistema i društva koji su Rusiju doveli u poziciju da je izgubila ulogu jednog od glavnih igrača na svjetskoj sceni, Rusija nije bila u stanju da značajnije utiče na svjetske procese. Došlo je do procesa globalizacije, ekspanzije slobodne trgovine, liberalizacije tržišta i ono što je najviše zasmetalo Rusiji, širenja NATO saveza na istok Evrope. Dolaskom Putina na vlast Rusija revidira svoju vanjsko-političku strategiju i snažnije se upliće u zbivanja u drugim državama.

Posebno se to odnosi na zemlje bivšeg SSSR-a, mada u posljednje vrijeme pokušava da upravlja procesima u mnogim zemljama Evrope i Bliskog istoka. Neki od primjera takvog ruskog djelovanja su Južna Osetija i Abhazija, odmetnute pokrajine Gruzije koje je jedino Moskva priznala i koje kako-tako opstaju uz pomoć zvanične Moskve.

U Moldaviji je sličan primjer Trasdnjestrije, koja je samo formalno u sastvau Moldavije, svim ostalim procesima upravlja Rusija. Najnoviji primjer je Ukrajina, gdje je bukvalno dio teritorije ukraden od Ukrajine i pripojen Rusiji, radi se o Krimu , dok je dobar dio Ukrajine ostao van kontrole vlasti u Kijevu nakon oružanog sukoba unutar Ukrajine koji je proizvela i sponzorirala Rusija. Trenutno je u Ukrajini na snazi zamrznuti sukob koji je ekonomski zemlju bacio na koljena i čiji se završetak ne vidi u skorijoj budućnosti. Slična situacija je u Siriji gdje su ruske snage intervenisala na poziv Sirije, intezitet sukoba je splasnuo ali situacija sa podjelama je ostala prisutna.

U Libiji je Rusija podržala snage koje se bore protiv legitimne libijske vlade i na taj način samo produbila unutarnje podjele u toj zemlji. Kad pogledamo situaciju na Balkanu vidjet ćemo da je Rusija preko svog satelita Srbije pokušala i još uvijek pokušava da destabilizuje zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije. U Makedoniji su izazvani nemiri kako bi se spriječio ulazak Makedonije u NATO, slična situacija se desila u Crnoj Gori gdje su snage iz Srbije uz podršku Rusije pokušale izvesti državni udar.

Trenutna promjena vlasti u Crnoj Gori dovela je do toga da su svi akteri pokušaja državnog udara pušteni na slobodu pa se u Srbiji slavi povratk žandarmerijskog generala Dikića koji je bio označen kao lider pučista. U Bosni I Hercegovini Rusija koristeći ustavnu poziciju manjeg BiH entiteta blokira sve procese koji bi doprinijeli približavanju BiH zapadu, na taj način stvarajući privid BiH kao nemoguće države kako bi uz njihovu podršku mogli jednog dana da proglase nezavisnost i pripajanje Srbiji.

Sve naprijed navedeno govori u prilog činjenici da Rusija proizvodi konflikte, po potrebi zamrzava iste i koristi ih za realizaciju svojih ciljeva. U takvoj svojoj nakani uopšte se ne obazire na stradanje čitavih država i naroda jer su primat njihovi imperijalistički ciljevi. U realizaciji ciljeva na međunarodnom planu Rusija ima nesebičnu podršku svojih satelita, nama najpoznatiji je Srbija, ali i unutarnjih retrogradnih snaga koji joj pomažu u devastaciji država i sistema koji joj nisu po volji.

Zabrinjavajuća pojava je gotovo nikakva ili veoma blaga reakcija šire međunarodne zajednice, prije svega zemalja zapada koje se predstavljaju kao nosioci demokratskih vrijednosti u svijetu. Takvom svojom politikom zapad samo ohrabruje ruski intervencionizam i uništavnja država i naroda. Do kad će ovakav pristup potrajati nezahvalno je prognozirati, samo je jedno sigurno da svakoj sili jednom dođe kraj.

Izvor: Vijestibh.com

Comments are closed.

  • Laju89