Boreći se stoljećima za opstanak u burnoj historiji ovih prostora, Bosanci su se također kitili medaljama i ordenima. Najčešće su ih dobivali za herojstvo i za vojne uspjehe u interesu drugih država i imperija.
Još od srednjovjekovne bosanske kraljevine, preko pokreta za autonomiju Bosne Husein-kapetana Gradaščevića, borbe Bošnjaka protiv austrougarske okupacije i silnih bitaka u redovima svjetskih imperija, antifašizma i konačne borbe za bosansku državu, skupljalo se ratno i viteško iskustvo bosanskih heroja. Od vremena austrougarske imperije redali su se na bosanskim reverima ordeni, medalje za vojne zasluge, partizanske spomenice, pa na kraju i ordeni Republike Bosne i Hercegovine.
Bilo je i onih nezvaničnih. Tako je pjesnik Memedalija Mak Dizdar, umjesto ordena koje srednjovjekovna bosanska država nije poznavala, dodijelio najveće priznanje za hrabrost, ustrajnost i duhovnost srednjovjekovnim Bošnjacima ispisujući stihove Kamenog spavača.
U vrijeme Osmanlijske imeperije Bošnjaci su ratovali i ginuli na gotovo svim velikim ratištima: u Evropi, Perziji, Rusiji, Africi, ujedno braneći granice Bosne od napada Austrije, Ugarske i Venecije. Spomenimo samo čuveni “Boj pod Banjom Lukom” od 4. augusta 1737. godine kada je 10.000 bosanskih kapetana i boraca izvojevalo apsolutnu pobjedu i natjeralo u bijeg 14.000 austrijskih vojnika koji su im došli na kapije Banje Luke ponuditi iseljenje u Tursku ili ostanak u svojim domovima uz prelazak na kršćansku vjeru.
Nažalost, Bosanci su, uslijed historijskih okolnosti, češće ginuli u tuđim ratovima i za tuđe interese.
Za vojne zasluge u borbama u Prvom svjetskom ratu Monarhija je odlikovala 35.637 Bosanaca različitim medaljama za vojne zasluge izvojevane u redovima ove nekada neprijateljske vojske. Među njima je bilo i 146 nosilaca Zlatne medalje – najvišeg odlikovanja u austrougarskoj vojsci. Među 3 miliona vojnika Monarhije, Druga bošnjačka regimenta bila je najodlikovanija jedinica u čitavoj austrougarskoj vojsci sa 56 zlatnih medalja.
O herojstvu Bošnjaka u Prvom svjetskom ratu napisane su mnoge knjige, a u znak sjećanja na njih i danas u Austriji, Sloveniji i Italiji možete naći spomenike koji slave njihovo junaštvo. Između ostalog, jedan planinski greben u italijanskim Alpama, njihovi nekadašnji “neprijatelji” Italijani nazvali su Passo del Bosniako (Bosanski prevoj).
Druga je priča Drugi svjetski rat i borba protiv nacizma i fašističke okupacije. Bosna i Hercegovina čiji su građani stoljećima živjeli zajedno bila je poligon za najstrašnije zločine fašista i njihovih pomagača. Istovremeno, u Bosni su se vodile gotovo sve najvažnije bitke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Zahvaljujući njihovoj borbi i pobjedi u ratu 1941–1945. i danas, iako u izmaglici, žive uspomene na partizane i nosioce Ordena narodnog heroja koji se dodjeljivao „pojedincima, vojnim jedinicama, političkim i drugim organizacijama za izuzetna ili herojska djela u vrijeme rata…“
Socijalistička Jugoslavija Ordenom narodnog heroja odlikovala je 1.322 borca, a njih 284 bilo je iz Bosne i Hercegovine.
Starije generacije odrasle u vrijeme jugoslavenske države i dalje se sjećaju nosilaca Ordena narodnog heroja poput dr. Mladena Stojanovića (Prijedor), Mustafe Dovadžije (Sarajevo), Omera Maslića (Mrkonjić-Grad), Radojke Lakić (Skender-Vakuf), Marije Bursać (Drvar), Slobodana Principa Selje (Hadžići), Mahmuta Bušatlije (Bugojno), Fadila Jahića Španca, Dragice Pravice i Vase Miskina (Trebinje)… I taman kada su se počele zaboravljati i negirati vrijednosti narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata, poginulih u borbi protiv fašizma, Bosnu i Hercegovinu zahvatio je novi ratni požar.
Nakon 50 godina Evropa i Bosna i Hercegovina je ponovo su suočene sa fašističkim ideologijama i simbolima, historijskim revizionizmom i svim onim najgorim što je fašizam posijao na ovim prostorima.
Umjesto Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije potpomognute Atlantskim savezom i komunističkim Sovjetskim savezom, nasuprot novog fašizma stajali su, usamljeni i goloruki Bosanci.
Potpuno nespremni za rat.!
S druge strane, prvi put u historiji, nakon pada Bosne 1463. godine i vremena zaboravljenog bosanskog kraljevstva dinastije Kotromanića, Bosanci su imali priliku da se, braneći pravo na život i slobodu, bore i za svoju državu. Uz silnu vojsku koja je krenula da stvara „Veliku Srbiju“ na „očišćenoj“ bosanskoj zemlji i kasnijeg odstupanja velikog broja Hrvata da se bore za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, izgledalo je na trenutak da će Bosna biti lagan zalogaj novih osvajača.U tom ratnom bezizlazu probudio se čuveni bosanski inat. Pojavljuju se hrabri ratnici širom Bosne i Hercegovine koji su koji dan ranije bili obični građani, dobre komšije, uzorni sportisti, radnici, policajci, mladi oficiri… Preko noći postaju heroji i što je još važnije, postaju nada ostalim građanima da i Bosna ima svoje branitelje.
Narod ih je nazvao „zlatnim ljiljanima“. Bosna je to, pa nije čudo da im se vojska zove po tom prelijepom endemičnom cvijetu (lat. Lilium bosniacum) – hiljadugodišnjem simbolu Bosne. Simbolu čistoće, nevinosti i ljepote.
Koristili su ga mnogi bosanski heroji tokom duge historije, počevši od plemićkih porodica do kraljevske dinastije Kotromanića, pa eto sve do Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je nastala 1992. godine. U vremenu kada njeni vojnici nisu imali ni oružje, ni uniforme, niti bilo šta što se veže uz moderne svjetske armije, zabilježene su prve ratne pobjede.
“Potreba da se ratni doprinos, najprije pojedinaca a zatim i kolektiva uključenih u odbranu zemlje, prizna i valorizira, pojavila se unutar Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine u ranoj fazi rata i na početnom stupnju organizacije istih. Ljudski faktor i njegov potencijal zadugo je bio gotovo jedini faktor sa kojim se unutar Oružanih snaga RBiH moglo ozbiljno računati. Istina, u tim prvim danima bilo je dosta stihijskog odlučivanja i nejasnoća vezanih za nivo nadležnosti i kriterija dodjeljivanja priznanja. Ipak, kao najviše ratno priznanje za pripadnike Armije RBiH prihvaćena je značka “Zlatni ljiljan.”
Prva ratna priznanja Zlatni ljiljan počela su se dodjeljivati već u junu/julu 1992. godine u skladu s Pravilnicima o priznanjima i stimulativnim mjerama.
Prema tadašnjoj i kasnijoj proceduri prijedlozi o imenovanjima dolazili su od nižih formacija (vod, četa, bataljon, brigada) prema Regionalnim štabovima (kasnije Korpusima), što je potvrđivao Glavni štab Armije RBiH.
U periodu od 1992. do 1996. godine dodijeljena su 1.733 “Zlatna ljiljana” bosanskim ratnicima, herojima…
