Mehdin Hodžić – Heroj Oslobodilačkog rata

Safet Hadžić – Heroj Oslobodilačkog rata
15/04/2022
Adil Bešić – Heroj Oslobodilačkog rata
15/04/2022

MEHDIN (Selmo, Hurija), HODŽIĆ, heroj oslobodilačkog rata, poznat po konspirativnim nadimcima Kapetan Senad, Kapetan Labud, Crni Labud – rođen je 15. oktobra 1957. godine u Šićkom Brodu općina Tuzla. Nije bio oženjen. Bio je nastavnik tjelesnog odgoja – policajac.

U činu vojnika, na dužnosti komandanta Taktičke grupe „Zvornik“, poginuo je 10. maja 1992. godine, u odbrani sela Zaseok općina Zvornik. Sa grupom poginulih saboraca ukopan je istog dana u selu Zaseok.

Za ratne podvige, ispoljenu hrabrost i ukupan doprinos u organiziranju i pružanju otpora agresoru, 1992. godine, posthumno mu je dodijeljeno najviše Ratno priznanje značka „Zlatni ljiljan“.

Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.–1995. godine, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarene rezultate, 1994. godine, posthumno je odlikovan Ordenom heroja Oslobodilačkog rata.

Posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

Mehdin Hodžić, sin oca Selme i majke Hurije, rođen je u radničkoj porodici 15. oktobra 1957. godine u tuzlanskoj mjesnoj zajednici Šićki Brod gdje je proveo djetinstvo i završio osnovnu školu. Po završetku osnovne škole upisao se i završio školu učenika u privredi u Tuzli a zatim je 1976. godine otišao na služenje vojnog roka u Travnik. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se u rodnu Tuzlu i kao kvlifikovani mašinbravar zaposlio se u tuzlansku „Elektromontažu“.

Školske 1978./1979. godine upisao se na Pedagošku akademiju u Tuzli, odsjek za fizičku kulturu, ali već naredne godine, zbog nedostatka materijalnih sredstava, otišao je na privremeni rad u SR Njemačku da bi obezbijedio sredstava za nastavak studija. Po završetku pedagoške akademije otišao je u Sarajevo i upisao Fakultet za fizičku kulturu. Godine 1980. zaposlio se u Dubrovniku i upisao Policijsku školu u Puli. Završetkom Policijske škole zaposlio se u Policijskoj stanici u Dubrovniku, najprije kao policajac a nešto kasnije kao inspektor operativac. Mehdin Hodžić, nastavnik tjelesnog odgoja-policajac, bio je atletski građen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama. Od 1985. godine policijskim poslovima bavio se u Policijskoj stanici u Makarskoj. Ratna djejstva u Hrvatskoj zatekla su ga na policijskim poslovima u Policijskoj stanici u Splitu. Iz Splita je otišao u septembru 1991. godine i obreo se u rodnom gradu Tuzli. Nije dobio obećani posao u policiji, i, mada je bio samac – upao je u egzistencijalne teškoće.

Nakon spoznaje ciljeva velikosrpske agresije na Hrvatsku, uključio se u Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine za područje Tuzle, gdje je narednih mjeseci aktivno učestvovao u pripremanju naroda za pružanje oružanog otpora srpsko-crnogorskom agresoru i domaćim ekstremistima SDS-a. Zbog otežanog rada na planu priprema za oružani otpor, početkom 1992. godine, sa konspirativnim imenom „Kapetan Senad“ i „Crni Labud“, Mehdin Hodžić je napustio Tuzlu i prešao na područje Živinica. Senadova dužnost u Patriotskoj ligi, odnosila se
na obavještajno-sigurnosne poslove do 8. aprila 1992. godine, kada je postavljen na dužnost pomoćnika komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove u Okružnom štabu Teritorijalne odbrane Tuzla. Na toj dužnosti je ostao do 25. aprila 1992., kada je postavljen na dužnost komandantaTaktičke grupe „Zvornik“, pod čijom komandom su trebale biti općine Zvornik, Ugljevik i Kalesija. Komandno mjesto je bilo na prostoru slobodne teritorije Zvornik u rejonu Sapne. U vrijeme najstrašnijeg stradanja stanovništva Sjeveroistočne Bosne, Mehdin Hodžić sa našao na slobodnim zvorničkim prostorima oko Sapne. Pridružio mu se i Hajrudin Mešić, u ulozi zamjenika komandanta.

U odbrani slobodnih zvorničkih prostora sudbonosan je bio 10. maj 1992. godine. Uz snažnu artiljerijsku podršku agresorske jedinice su napale selo Zaseok (gdje je bilo komandno mjesto Mehdina Hodžića) oklopno-mehanizovanim i pješadijskim snagama. Napadu je prethodila snažna artiljerijska podrška. Sa svih strana ulazili su selo. Njegov zamjenik, Hajrudin Mešić, i sam ranjen u borbama prethodnog dana, sa priličnom grupom boraca, našao sa na dženazi poginulim borcima u susjednom selu. Preostalim dijelom Manevarskog odreda koji je bio u selu Zaseok komandovao je neposredno komandant Mehdin. Podijelio ih je u dvije grupe. Očekujući suočenje sa tenkovima, hrabrio je svoje borce riječima „branite svoje selo, branite svoje majke; ne pogađa svaka“. Trebalo je imati srce pa sačekati tenkovsku četu da priđe. Kada se neprijatelj pojavio na brdu udaljenom oko pedeset metara od njih, prvo su tromblonom pogodili komandno vozilo neprijatelja. Zatim je „osom“ pogođena gusjenična samohotka – protivavionski top 57/2 mm. Iako tenk T-55 nije bio oštećen, četnici su ga napustili i počeli bježati. Tada se na Mehdinov poziv „Uraaaa“ pridigla njegova grupa i krenula u klasični juriš. Gonili su četnike prema rijeci Sapni. Preostala četiri neprijateljska tenka su se također dala u „bežaniju“. Očevidci i učesnici ove nesvakidašnje borbe pamte kako je u tom momentu zapucao neprijateljski PAM sa Bokševice. Kapetan Labud je još uvijek jurišao uspravno, onda se malo zanio, i pao…Pogodio ga je samo jedan metak.
Saborcima koji su mu prišli uspio je samo da kaže: „Srušite mi mostove na Drini“. Znao je Kapetan Senad da ti mostovi ne služe za puko spajanje obala plahovite Drine, već mjesto zločina i put utoka zla u njegovu Bosnu i Hercegovinu. Poraz mnogo nadmoćnijeg agresora u selu Zaseok prisilio ga je da odustane od daljneg napada toga dana ali i izvršenja osnovnog cilja – nastavka napada prema Tuzli.

Heroj Mehdin Hodžić, sa svojim poginulim saborcima, ukopan je istog dana na šehidskom mezarju u Zaseoku. Godine 2008., na zahtjev majke, njegovi posmrtni ostaci su iz Zaseoka prebačeni u Memiće, u harem džamije Hamlijaši.

Orden heroja OOR;
(“Orden heroja Oslobodilačkog rata dodjeljuje se pripadnicima Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine i drugim građanima koji su se istakli izvanrednim junačkim podvizima u borbi protiv neprijatelja i koji predstavljaju naročiti primjer junaštva.“ Uredba sa zakonskom snagom o odlikovanjima RBiH, 1994.)

Comments are closed.