Godišnjica kapitulacije Bosne i Hercegovine

Novinar srbijanske novinske agencije “Tanjug ” negira genocoid u Srebrenici
09/11/2021
Preminuo slavni pilot Armije BiH Meho Merdanić u 61. godini
22/11/2021

Prije 26 godina parafiran je Dejtonski sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Entitet republika srpska, koja je ovim sporazumom nastala, 21. novembar slavi kao praznik.

Političari iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta imaju razloga za slavlje, jer Okvirnim mirovnim sporazumom, koji su u Dejtonu parafirali tadašnji predsjednici BiH – Alija Izetbegović, Hrvatske – Franjo Tuđman i Srbije – Slobodan Milošević, legaliziran njihov ratni pohod podržavan srbijanskom logistikom, tokom kojeg su ubili, silovali i protjerali stotine hiljada nesrba koji su živjeli na području današnje Republike Srpske. Kao nagradu za poćinjeni genocid, međunarodna zajednica im je čak velikodušno omogućila da osvojeni dio Bosne i Hercegovine trajno obilježe rasističkim nazivom Republika Srpska, koji svakome jasno daje do znanja koji od tri bosanskohercegovačka konstitutivna naroda ima ekskluzivno pravo da živi na toj teritoriji.

Ostali mogu u geto, kao Jevreji u vrijeme nacista, južnoafrički crnci u vrijeme aparthejda ili, pak, američki Indijanci (a bogami i afroamerikanci) u svako vrijeme i demokratsko i republikansko. U Federaciji BiH, pak, dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije praznik. Ne bi trebao ni biti, s obzirom da je taj entitet, preciznije rečeno njegov dio koji je u ratu bio pod kontrolom Armije RBiH, jedine legitimne vojne sile koja je učetvovala u bh. ratu (izuzimajući vojske Hrvatske i Srbije čiju je legitimnost poništavala samo što su bile agresorske), u Dejtonu ustvari potpisao kapitulaciju.

U dijelu FBiH koji je u ratu kotrolisao HVO, dejtonska godišnjica ne slavi se iz jednostavnog razloga što se tamo ne obilježava ništa što ima veze sa BiH, već isključivo praznici susjedne Republike Hrvatske. No, federalni dio države uzvratit će udarac srpskom entitetu već 25. novembra, kada će se (naravno, isključivo u dijelu koji u fudbalu navija za reprezentaciju BiH) obilježiti Dan državnosti.

To što političarii koji se danas kunu u ZAVNOBiH ne poštuju nijedan njegov princip, s kojima su i ideološki, najblaže rečeno nespojivi, u vremenu mimikrije u kojem živimo i nije naročito sporno. Ono što više čudi jeste čemu toliko oduševljenje ZAVNOBiH-om i tezom da je on temelj državnosti BiH, koja je tačna samo ako se pljune na prethodnih osam stoljeća tokom kojih je, s kraćim ili dužim prekidima, postojala bosanska država. ZAVNOBiH i AVNOJ, odnosno Tito i Partija, jesu u Mrkonjić Gradu i Jajcu potvrdili državnost BiH, ali isto to su uradili i za ostale bivše jugoslovenske republike, uključujući i Hrvatsku i Srbiju, čije su zvanične civilne i vojne strukture tokom Drugog svjetskog rata bile na strani nacista, pa danas niko od njih ne slavi odluke svojih antifašističkih vijaća iz 1943. godine, već za svojom državošću posežući daleko u prošlost.

Samo glupi Bosanci (i poneki hercegovac) drže se ZAVNOBiH-a kao pijan plota, ističići kao istorijsku mrkonjičku konstataciju da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. Na stranu to što su autori te krilatice očito pomiješali kruške i jabuke, odnosno vjeru i naciju, budući da su bh. muslimani još decenijama čekali pravo da budu i Muslimani.

Na stranu i to što već i sama konstatacija da je Bosna i Hercegovina svačija, ustvari implicira da je ona ničija, što je teza koja se nameće već stoljećima, kroz koja razni agresori, od Turske, preko Austougarske, do Srbije i Hrvatske, pokušaju staviti BiH pod svoju čizmu.

Ono što je ključno pitanje jeste zašto niko od onih koji potenciraju mrkonjićku državnost BiH, ni usput ne spominje ideju da dan državnosti bude dan potpisivanje Povelje Kulina bana ili krunisanja kralja Tvrtka I valjda se plaše da bi se u tom slučaju izgubili samoproglašene titule zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa svojih birača, koja im već duže od dvije decenije omogućava lagodan foteljaški život na račun zavađenih podanika koji umjesto da gledaju od čega žive, mazohistički rješavaju zagonetku da li je starija njihova koka ili tuđe jaje-

Kada je riječ o bh. narodu ili bh. narodima (zavisi kako ko posmatra stvari), oni više ne praznuju kako treba ni vjerske blagdane, jer nemaju od čega, a kamoli dane državnosti, nezavisnosti, rsova, hbova… No, kao što kaže vritualni Josip Broz Dubioza kolektiva, za narod ćemo lako – ko im jebe mater…

Comments are closed.