Na današnji dan, 9. maja 1945. godine, svijet je navodno pobijedio fašizam – jeste,al u kurc..
Koliko priča o pobjedi nad fašizmom pije vode vrlo dobro, možda i najbolje u Evropi, znaju stanovnici Bosne i Hercegovine, a naročito Bošnjaci, koje su ti pobijeđeni fašisti koji su nekoliko decenija strpljivo čekali da umre Tito pa da nastave gdje su stali 1945. godine, u periodu od 1992. do 1995. zamalo u potpunosti istrijebili s lica Zemlje.
U noći 8. na 9. maj 1945. godine njemačke nacističke snage potpisale su bezuslovnu kapitulaciju – akt je u ime Njemačke potpisao feldmaršal Vilhelm Kajtel, u ime SSSR-a maršal Georgij Žukov, a u ime zapadnih saveznika britanski vazduhoplovni general Artur Teder.
Dan kada je sovjetski maršal Georgij Žukov u ime Saveznika u Berlinu verificirao akt o bezuslovnoj kapitulaciji nacističke Njemačke, koji je dan ranije u francuskom Remsu u ime Trećeg rajha potpisao njemački general-pukovnik Alfred Jodl, u svijetu se već decenijama slavi kao Dan pobjede nad fašizmom.
U skladu sa tom globalnom laži, Evropska unija je, dokazujući svoju navodnu antifašističku opredijeljenost, 9. maj proglasila i Danom Evrope.
Naime, akt kojim su nacisti bezuslovno kapitulirali, niukom slučaju nije označio i pobjedu nad fašizmom prije se može konstatovati da je njime ustvari samo potpisano primirje sa fašizmom.
To primirje, dok je Drugi svjetski rat još uveliko trajao,zahvaljujući Japancima na koje su Amerikanci morali baciti čak dvije atomske bombe da bi ih prisilili na predaju, antifašistička Evropa i još antifašističkije Sjedinjene Američke Države aktivirali su sve svoje diplomatske i logističke resurse da bi što veći broj njemačkih i fašista iz svih drugih evropskih zemalja prebacili na sigurno, uglavnom južnoameričko tlo, u zamjenu za dio blaga koje su ti zločinci opljačkali od miliona Jevreja i drugih nevinih žrtava koje su ti zločinci pobili tokom šestogodišnjeg orgijanja Starim kontinentom.
Kada su konačno i Japanci položili oružje, zapadni antifašisti su, umjesto obnovi zemalja koje su poharali nacisti, prionuli jačanju Njemačke, upregnuvši u taj poduhvat preživjele žrtve nacističke torture, uglavnom iz siromašnih istočnih zemalja, koje su plaćali novcem i ostalom imovinom Jevreja koji su završili u Aušvicu i drugim logorima smrti za koje Saveznici sve do njemačke kapitulacije nisu imali pojma…
Koliko priča o pobjedi nad fašizmom pije vode vrlo dobro, možda i najbolje u Evropi, znaju stanovnici Bosne i Hercegovine, a naročito Bošnjaci, koje su ti pobijeđeni fašisti koji su nekoliko decenija strpljivo čekali da umre Tito pa da nastave gdje su stali 1945. godine, u periodu od 1992. do 1995. zamalo u potpunosti istrijebili s lica Zemlje.
U kojoj mjeri je pobjeda nad fašizmom realan pojam, vjerno ilustrira i situacija u današnjoj Bosni i Hercegovini, kojoj su zapadni antifašisti nametnuli drušveno uređenje koje se može nazvati jedino fašizmom, o čemu, između ostalog, svjedoči i činjenica da su u njoj već četvrt stoljeća na vlasti nacional-socijalističke partije, koje su, čini se, svoje partijske programe prepisale direktno od Adolfa Hitlera. Istina, i u BiH, kao i u ostatku Evrope i svijeta, fašizam je pobijeđen utoliko što se on više ne provodi nožem i žicom, već nešto sofisticiranijim ili, preciznije rečeno, perfidnijim metodama.
Optimistima kojima i u tome vide napredak vrijedan pažnje sretan Dan pobjede nad fašizmom. Onima koji ne vjeruju u bajke sretan Dan Zlatnih ljiljana i Dan logoraša!
