OPERACIJA KOVERAT: DEBLOKADA SARAJEVA 11

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 1

Operacija KOVERAT predstavlja najozbiljniji pokušaj deblokade Sarajeva krajem 1992. godine. Da je operacija uspjela, istorija odbrambeno-oslobodilačkog rata bi se sigurno drugačije odvijala. Operacija KOVERAT je odisala velikim brojem propusta, nestručnosti, površnosti, opstrukcija, ali sigurno nije nedostajalo srca, hrabarosti i krvi...

  • karta_koverat_10.jpg

Tekst: Ratni reporter Šefko Hodžić

Varka preko Trebevića

Prvog dana operacije „Koverat“, 18. decembra 1992. godine, komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahović Talijan uputio je zapovjedništvima HVO Kiseljak, Fojnica, Vareš i Kreševo poziv za učešće u zajedničkoj operaciji za oslobađanje Sarajeva. „Gospodo“, pisao je Talijan, „kucnuo je posljednji čas da jedinice – postrojbe ARBiH i HVO stanu u jedinstveni stroj protiv zajedničkog neprijatelja. Pripadnici 1. korpusa ARBiH izražavaju punu spremnost za deblokadu Sarajeva, što i od vas, pripadnika HVO, s pravom očekuju. Zajedno smo jači, a vrijeme more biće mnogo kraće. U vašu spremnost na zajedničku borbu ne sumnjamo...To je imperativ sadašnjosti i budućnosti koju nam valja zajednički graditi.“

I Talijanov poziv je bio uzaludan. U toku operacije „Koverat“ zapovjednici HVO nisu ispunili ni jedno obećanje koje su dali na sastancima u Mostaru i Jablanici. Osim Mate Šarlije Daidže, niko se od njih više i ne spominje u dokumentima operacije „Koverat“. Čak ni Izetbegovićev „savjetnik za vojna pitanja“ Jasmin Jaganjac. I Daidža se spominje u samo jednom dokumentu i to u depeši koju je 22. decembra Seferu Haliloviću poslao Rasim Delić. Delić je pisao da je Mate Šarlija Daidža u noći 20/21. decembra 1992. godine u Tarčinu „pod prijetnjom upotrebe oružja oteo terensko vozilo kojim je iz Visokog za Grebak putovao načelnik Građevinske službe Zakir Hadžimehanović i da je otetim vozilom Daidža otišao u pravcu Konjica“. I to je bio Daidžin „doprinos“ deblokadi Sarajeva, kao i „doprinos“ cjelokupnog HVO.

Komandant operacije Vehbija Karić izvjestio je 18. decembra Halilovića da u napadu na Hadžiće „i pored početnih uspjeha, značajnih rezultata nije bilo“. Ali, izvijestio je o prodorima prema Aleji i Vrelu Bosne na Ilidži. Operativna grupa Goražde napadala je pravcem Vrhprača – Ravna planina, a Fočanska i dijelovi 8. brigade zašli su duboko na Jahorinu.

Karić je uputio Seferu prijedlog odluke da uz nastavljanje borbenih dejstava na svim pravcima, izvrši pregrupisanje snaga prema Trebeviću i komunikaciji Brus – Jasik. On je tražio od Seferada obezbijedi dvije brigade iz grada za „prihvat ovih jedinica“, kao i uključivanje tih brigada prema Petrovićima, Miljevićima i Lukavici.

Karić donosi odluku da na glavni jahorinsko-trebevićki pravac angažuje borce Mostarskog bataljona i četu iz Jablanice, koji su učestvovali u napadu na Hadžiće. I na Igmanu su 19. decembra postrojene jedinice Četvrtog korpusa čiji je zadatak bio da krenu na marš prema Jahorini i Trebeviću. Njima su se tada obratili Vehbija Karić, Mirsad Čaušević Brada, Mirsad Ćatić Čuperak i Arif Pašalić.

Vehbija Karić je u izjavi Divjakovoj komisiji 24. septembra 94. godine naveo kako su tog dana na Igmanu borci Četvrtog korpusa kad su im se obraćali, govorili: „Nismo spremni ići na zadatak jer smo umorni.“ „Tenzija je bila najžešća kad im se obratio Arif Pašalić“, napisao je Karić. „Uglavnom, od 300 boraca na zadatak je pošlo 135. Ostali su tražili da se vrate u Mostar.“

Zborno mjesto jedinica koje će učestvovati na maršu prema Jahorini i Trebeviću bilo je u Krletinoj Luci. Komandant marša bio je Fehim Bibić, komandant Prve fočanske brigade, koji je na snijegu postrojio sljedeće jedinice: Prvi mostarski bataljon sa 145 boraca, jablaničku četu sa 85 boraca, četu brigade „Neretvica“ sa 95 boraca, „Crne labudove sa 28 boraca i 38 boraca iz Fočanske brigade koji su dobili zadatak da vode kolonu i budu joj čelno osiguranje. Dakle, ukupno 391 borac. Na ispraćaj jedinica došli su Karić, Čaušević, Pašalić i Ćatić.

„Bilo je veoma hladno, možda i minus 30 stepeni“, sjeća se Karić.

„Formirao sam marševski raspored, izdao zadatke komandantima i komandirima i otpočeo marš iz Krletine Luke u 20,30 časova“, napisao je 25. decembra 1992. Bibić u izvještaju prvoj komisiji koja je na čelu sa Mustafom Beglerovićem istraživala uzroke tragedije na Jahorini. A Senad Džino je, takođe u izvještaju ovoj komisiji, ovako opisao početak marša:

„Komandant Mostarskog bataljona Miralem Jugo upozorio je majora Bibića da nije stigao kompletan bataljon, već samo 50 posto, ali je Bibić opet krenuo na zadatak.“

„Nešto ranije na marš prema Trebeviću krenulo je 300 boraca fočanske brigade „Sutjeska“ pod komandom Zaima Bešovića“, kaže Vehbija Karić. „Oni su imali zadatak da obezbijede lijevi bok glavnoj marševskoj koloni i da joj se priključe ispod repetitora na Trebeviću. U isto vrijeme, uputio sam depešu Feridu Buljubašiću u Goraždu da uputi svoje snage preko Vrhprače i Ravne planine, da se spoje sa mojim snagama na raskršću puteva vrelo Bistrica – Jahorina – Pale – Trebević. A kad se sve tri kolone spoje, zadatak im je bio da sa jedinicama iz grada na Trebeviću razbiju neprijateljske snage.“

Komanda operacije „Koverat“ je pripremila i drugi ešalon od oko 250 boraca koji je dobio zadatak da 20. decembra krene za glavnom kolonom koju je vodio Bibić.

Nakon povratka na Igman, Karić ujutro 20. decembra šalje Seferu Haliloviću „Prijedlog za daljnje vođenje operacije“ u kome piše da su „jedinstveni u odluci da težište operacije prenesemo na Jahorinu.“ U toj depeši on informiše Sefera da su sinoć uputili 1.fočansku brigadu sa ojačanjima koja kreće pravcem Delijaš – Slavljevići – Pavlovac – Brus – Jasik i da se maršavska kolona „trenutno nalazi sjeveroistočno od Pavlovca i ide dalje“. Kako je kolona na čelu sa Bibićem bila duboko u neprijateljskoj pozadini i nadomak cilja, Brusa i Jasika, Karić traži od Sefera da obezbijedi „najmanje tri brigade za susret sa našim snagama iz očekujućeg rejona Hrid – Širokača – Soukbunar“ i predlaže mu da nakon spajanja jednu jedinicu iz grada usmjeri prema Brusu, Jasiku, vrelu Bistrice i Palama, drugu prema Osmacima i Zlatištu i treću prema Miljevićima i Lukavici.

Karić predlaže Seferu i da hitno naredi Željku Knezu i Enveru Hadžihasanoviću Đedi da „nam u toku dana upute po jednu brigadu (minimum bataljon).“ On takođe piše Seferu da je „logistika jako neefikasna i spora“ i da naredi Rasimu Deliću, „od koga do sada nemamo bitne koristi ... da lično promijeni odnos prema izvođenju borbenih dejstava“ i „stavi u težište logističku podršku ovih snaga uz angažovanje svih svojih saradnika“.

Halilović je odmah uputio naređenje komandama OG Igman i Visoko o nastavku borbenih dejstava u kome kaže: „Skrećemo vam najozbiljniju pažnju da poduzmete sve mjere i postavljene zadatke bezuslovno izvršite, bez obzira na cijenu i žrtve koje imamo. Morate biti svjesni da se ničim i nikako ne smije dovesti u pitanje postavljeni zadatak“.

Sefer je prihvatio Karićev prijedlog o pregrupisavanju snaga na pravac Prve fočanske brigade, odnosno prema Jahorini i Trebeviću. Naredio je Komandi na Igmanu da preduzmu sve mjere i po svaku cijenu spriječe okruženje jedinica i obezbijedi „izbijanje glavnine u rejon Brusa najkasnije do 21. 12. 1992. godine, a zatim izvršite napad na Brus u cilju spajanja sa snagama 1, 2. i 10. brdske brigade na Trebeviću.“

Bila je to sjajna zamisao Halilovića, Karića i njihovih saradnika i ona je, kada su u svojim štabovima na kartama povlačili olovkom linije, pružala neslućene mogućnosti trijumfa. Ali, kroz noć, na velikoj studeni, preko Jahorine i Trebevića, duboko u neprijateljskoj pozadini, umorni i sanjivi, po snijegu su gazili ljudi.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 1 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari