Kako je propao atentat na Hitlera

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 0

Na današnji dan, 20. jula 1944. godine, grupa njemačkih oficira podmetnutom bombom pokušala je ubiti nacističkog vođu Adolfa Hitlera tokom sastanka u takozvanom Vučjem brlogu

  • 1_51fa7d794ca38.jpg

Operacija Valkira bio je hitni plan o opstanku vlade, sastavljen za Teritorijalnu rezervnu vojsku njemačkog Heera koja bi ga izvršila ako bi, iz bilo kojeg razloga, došlo do raspada građanske poslušnosti u državi, uzrokovanog nemogućnosti nacističke vlade da održi kontrolu nad građanima. Plan je odobrio i sam Hitler, strahujući da bi konstantna saveznička bombardiranja mogla uzrokovati građanske nemire ili pobunu zatvorenika u logorima za prisilni rad.

Njemački oficiri - general Friedrich Olbricht i general-major Henning von Tresckow, modificirali su taj plan kako bi nakon planiranog Hitlerovog ubistva preuzeli vlast, razoružali SS i uhapsili sve više nacističke službenike. Kako bi se njemački oficiri oslobodili zakletve koju su položili Hitleru (Reichswehreid), on je morao biti ubijen, a ne uhapšen. Nakon duge pripreme, Julska urota odvila se 1944., no bez uspjeha.

Izvorni plan, čiji je cilj bilo nošenje s građaskim nemirima, dizajnirali su saradnici generala Olbrichta pod njegovom supervizijom kao predsjednika Glavnog vojnog ureda, a ubrzo je odobren i od strane samog Hitlera. Iako se ideja o korištenju Rezervne vojske u državnom udaru javila jako rano, nije se mogla ostvariti zbog protivljenja general-pukovnika Friedricha Fromma, jedine osobe (osim Hitlera) koja je mogla pokrenuti Operaciju Valkira. No, lekcije naučene iz neuspješnog pokušaja atentata od 13. marta 1943., natjerale su generala Olbrichta da dosadašnje planove proglasi neadekvatnim, te da se u sljedeći pokušaj ukljući Rezervna vojska, neovisno o Frommovom pristanku.

Izvorna zapovijed Valkire obuhvatala je jedino strategiju koja se bavila borbenom spremnošću raštrkane Rezervne vojske. Olbricht je planu dodao aneks - Valkiru II, koji je osiguravao brzo okupljanje jedinica u borbene grupe spremne za izvršavanje naredbi. Tokom avgusta i septembra 1943., Henning von Tresckow je zaključio kako je Olbrichtova promjena neadekvatna, te je sam uveliko proširio Valkiru i dodao neke nove naredbe. Tajna deklaracija vezana uz Valkiru započinjala je ovim riječima: “Adolf Hitler, je mrtav! Radikalna grupa stranačkih lidera pokušala je iskorisiti situaciju u svoju korist napadajući naše borce s leđa kako bi se domogli vlasti...“

Tresckow je dodao i detaljan opis preuzimanja zgrada ministarstava u Berlinu, Himmlerovog središta u Istočnoj Prusiji, radio stanica i telefonskih ureda, te ostalih nacističkih ureda, uključujući i vojne oblasti i koncentracione logore. Iako se smatralo da je Claus von Stauffenberg najodgovorniji za detaljni plan Operacije Valkira, dokumenti koje su Sovjeti uzeli nakon rata i objavili 2007. otkrivaju kako je već 1943. Tresckow detaljno razradio operaciju.

U biti, glavni cilj plana bio je prevariti Rezervnu vojsku kako bi započela rušenje nacističke vlade i uspostavu nove vlasti pod lažnom idejom da je SS organizirao atentat u kojem je ubijen i sam Hitler. Kako bi se plan ostvario, trebalo je uvjeriti niže oficire Rezervne vojske da je nacistička vlada pokazala nelojalnost i neadekvatno ponašanje prema državi, te da je se zbog toga treba ukloniti s položaja. Urotnici su računali na to da će Rezervna vojska dosljedno slijediti upute dok su god one stigle od legitimnog izvora, tj. Štaba Rezervne vojske. Osim Hitlera, jedino je general i komandant Rezervne vojske Friedrich Fromm mogao pokrenuti Valkiru, tako da ga je trebalo ili pridobiti ili ukloniti u slučaju uspjeha plana. Fromm je, kao i većina viših oficira, znao za vojne urote protiv Hitlera, no nije ih niti podržavao niti prijavljivao Gestapou.

Ključnu ulogu u implementaciji imao je pukovnik Claus von Stauffenberg koji je također poboljšao plan operacije i izmijenio naredbu kako bi ju prilagodio situaciji. Stauffenberg je kao načelnik Štaba Rezervne vojske imao stalan pristup Hitleru radi podnošenja izvještaja, a istovremeno je bio potreban u Štabu radi implementacije Valkire. Na početku, Tresckow i Stauffenberg su pokušali pronaći druge oficire s pristupom Hitleru koji bi mogli izvesti atentat. General Helmuth Stieff, načelnik Vrhovne komande vojske, dobrovoljno se javio za ulogu atentatora, no kasnije je odustao. Sam Tresckow je nekoliko puta pokušao dobiti posao u Hitlerovom štabu, no bezuspješno. Na koncu, Stauffenberg je odlučio kako će on sam i izvršiti atentat na Hitlera i provesti Valkiru, što je uveliko smanjilo šanse za uspjeh. Nakon dva neuspjela pokušaja, Stauffenberg je postavio bombu 20. jula 1944. i brzo krenuo natrag u Berlin kako bi preuzeo svoju početnu ulogu.

Kada je otkrio da bomba nije ubila Hitlera, Fromm je naredio smrtnu kaznu za generala Olbrichta, pukovnika von Quirnheima, pukovnika Stauffenberga i poručnika von Haeftena. Malo nakon ponoći, četiri su urotnika odvedena na mali humak zemlje gdje su ih osvjetljivala svjetla upaljenih automobila, te su strijeljani po naredbi generala Fromma...

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

  • Trenutno nema komentara.

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari