Logične su pozicije na Zapadnom Balkanu. Istorijski uslovljene. Od raspada Jugoslavije devedesetih, Bosna i Hercegovina je predmet Hagom utvrđene dvostrane vojne agresije, gdje je učinjen genocid, ratni zločini, progoni, etnička čišćenja, četverogodišnje opsade bh. gradova…i na kraju je sve rezultiralo potpisivanjem Deytonskog sporazuma, sporazuma za mir. A koji se ne provodi!
I dalje u proteklih 25 godina, građani Bosne i Hercegovine žive negativni mir!
I danas, 2021. godine u Bosni i Hercegovini žive politički projekti koji se manifestuju kroz određene političke stranke, poput SNSD-a i HDZ-a, koje žele destabililizirati i dezintegrirati bh. društvo. A sve naravno u bliskoj vezi sa neostvarenom agresijom i vojnim ciljevima u periodu 1992 do 1995 godine. Danas u Bosni i Herecgovini se osjeti impusli, uricaji, odluke takvih retrogradnih politika. Uznemiravanja bh. javnosti, svakodnevnom molitvom, mantrom, retorikom Milorada Dodika predsjednika manjeg bh. entiteta RS izjavama poput „Bosna i Hercegovina nije naša želja, ona je naše moranje“!? „To je nemoguća i besperspektivna zemlja, RS Exit…“, čime prijeti raspadom i dezintegracijom Bosne i Herecgovine utiče na normalno funkcionisanje i razvoj države Bosne i Herecgovine.
To direktno utiče na brže i poželjno članstvo bh. države koja se svakako nalazi u srcu Europe. Inače, jedan od trenutna tri predsjednika Bosne i Hercegovine. Naravno, paradigme radi, Bosna i Hercegovina je bila u Europi, u sklopu Autro-ugarskog carstva.
Na bh. sceni trenutno imamo, meže se reći totalno neprirodan pakt. To je pakt između Milorada Dodika(SNSD) i Dragana Čovića(HDZ). Pakt između totalnih političkih neistomišljenika osim u dijelu da Bosnu i Hercgovinu učine nemogućom? Prema nekima, ovaj pakt je na snazi već, desetak godina. Imaju iste ciljeve, prethodno napomenute, usporavanje, dokazivanje da je nefunkcionalana, nestabilna i na kraju, raspad Bosne i Herecgovine!?
Od ovog pakta Dodik-Ćović obični građani Srbi i Hrvati na bilo kojoj teritoriji BiH nemaju nikakve koristi. U određenom smislu se ovaj pakt može smatrati hrišćansko-kršćanskim odnosno srpsko-hrvatskim a protiv bosansko-bošnjačkih političkih subjekata, odnosno protiv muslimana.
Za Dragana Ćovića, predsjednika stranke HDZ je interes, što je bio i vojni interes tokom 1992-1995 godine je stavaranje paradržave Herceg-Bosna, od dijela Bosne i Hercegovine gdje žive većinski Hrvati ili teritorija gdje je tadašnja nakaradna politika Herceg Bosne očistila prostor od ostalih bh. etničkih skupina.
A danas ne stvara uslove za njihov održivi povratak? Trenutno u Bosni i Hercegovini se vodi politička borba između ovog pakta Dodik-Čović i probosanaskog bloka koju čine i ostale stranke koje imaju za cilj europsku BiH, predvođene trojcem Izebegović-Radončić-Komšić Bosanski blok provodi politiku i pokušava da implementira Zakone, vrijednosti, provođenje ljudskih prava koji trenutno vrijede u EU.
U vezi sa tim, HDZ želi promjene izbornog zakona u BiH na takav način koji je protivan svim Konvencijama o ljudskim pravima. Tim prijedlozima se protivi i bosanska i europska strana jer se krše osnovna ljudksa prava, pravo na izbor koga građanin hoće!
Svako pominjanje, raspada Bosne i Hercegovine, u bh. javnom političkom diskursu i za sve građane koji vole i žele uspješnu, evropsku bosansku državu budi osjećaj zveckanje oružja od strane neprijatelja BiH i podsjećanje na strašni, krvavi period 1992-1995 godine i agresije na Bosnu i Herecgovinu.
Dakle, kada u ovu zamršenu političku situaciju dodamo još evidentne, ali slabe impulse ruske politike na Zapadnom Balkanu koja se manifestira u dijelu onemogućavanja približavanja Bosne i Hercegovine NATO-u preko njima prijateljski rapoloženog Milorada Dodika, dobijamo prostor gdje se komuniciraju trenutno najveći i najjači geopolitički i geostrateški igrači modernog doba.
Američka administracija sa ostalim evropskim partnerima je svojevremeno zaustavila strašni rat u Bosni i Hercegovini i osigurala uslove da se u američkom gradu Dayton, potpiše mirovni sporazum.
Za proteklih 25 godina, SAD su dale mnogo donacija, mnogo uložile sredstva na obnovi razrušene Bosne i Hercegovine. I danas kroz razne projekte pomažu u razvoju i stabilnosti institucija Bosne i Hercegovine. Europska unija i šira međunarodna zajednica je konstantno prisutna u Bosni i Herecegovini kroz insituciju Visokog predstavnika za Bosnu i Herecegiovinu i kroz Ured Delegacije EU u Bosni i Hercegovini.
Kao primjer, korištenja Bosne i Hercegovine, za tuđe interese i preljevanje problema u Bosnu i Herecgovinu je situacija u Crnoj Gori oko novog Zakona o vjerskim zajednicama, gdje predstavnik srpskog naroda u BiH Milorad Dodik nije dao saglasnot za dolazak Predsjednika Crne Gore Mile Đukanovića. I time uticao na razvijanje dobrosusjedskih odnosa izneđu BiH i Crne Gore.
Drugi primjer korištenja Bosne i Hercegovine za tuđe interese je nepriznavanje Republike Kosovo od strane BiH gdje su protiv bili predstavnici srposkog naroda u institucijama BiH, a naravno prema instrukcijama iz političkog Beograda.
Time su bosanskohercegovački privrednici izgubili oko 150 miliona izvoza roba i usluga na Kosovo, od čega je preko 70 % čine privrednici iz entiteta RS!? Gdje je puno baba, kilava su djeca je bosanska poslovica za koju možemo reći da oslikava današnji društevni, politički, ekonomski međunarodni položaj građana Bosne i Hercegovine.
