Herani su iskrvavljeni i izranjavani umirali stojeći…. bojovnici, združene jedinice HVO i HV su uspjeli ući u Here.
24.01.1994.god. Hrvatska vojska je izvela najopsežniju i najpripremljeniju akciju s ciljem da se Hrvatske snage spoje sa postojbama HVO iz Srednje Bosne. U akciji su učestvovle oklopnomehanizovane , pješadijiske , diverzantske, desnatne jedinice, kao i avijacija, zapravo, sve sa čim je tad raspolagala Hrvatska vojska i HVO.
Od jutarnjih sati teška artiljerija i topništvo je prosto oralao sve ispred sebe uz dobru artiljerijisku pripremu uslijedili su i pješadijiski napadi na cijeloj liniji dugoj preko 40 kilometara.
Hrvatska vojska i brojčano i tehnički nadmoćna ovu operaciju je nazvala ” Sve ili ništa” pod oznakom “TVIGI”- učestvuje hiljade vojaka.
Pješadijiskim udarima je pokušala na više mjesta da probije linije boraca Armije RBiH, ali se krio glavni udar. Zapravo sa nekoliko lažnih pješadijiskih udara usljedio je onaj pravi, a to je potez HERA i dalje prema Dusini gdje je već pripremljen bio makadamski “PUT SPASA”.
Hrvatska vojska ovaj put nije htjela, jer nije ni mogla probiti kroz grad Gornji Vakuf, te je lukavo pokušala spojiti drugim djelom Bosne u jednu cjelinu zločinačku Herceg Bosnu.
Udari su silni, to je dosad bila največa akcija sa najvećim brojem ljudstva koje mora odraditi vojni cilj – SPAJANJE.
Ranjenih i poginulih ima svuda, desetine i desetine.
Hrvatska vojska udara sa svim što raspolaže, ali borci ARBIH ne daju naprijed. Hrvatska pojačava i ide na sve ili ništa.
Naredbe su jasne spojiti se mora.
Krv svuda od Hera ,preko Crnog vrha , Zavišća, Seoca, Vedrina, Mahale, Vrsa, Voljica…svuda…udar je silan.
Snage UN su sklonjene i promatraju tu silu i tehniku na jednoj strani, hrvatskoj i srce i dušu na drugoj strani kod ljudi koji brane svoje domove.
“Imamo 23 odrezana uha… donijet ćemo vam ih, u Herama smo… ušli smo ubijamo balije”.
Ušli su u Here i ubijaju Herane, one koji su već mrtvi, opet pucaju iz straha, boje se tih dobrih ljudi koji su ginuli na kućnom pragu … ušli su i počinili ZLOČIN.
Zauzeli su i Seoce, Vedrine i dio Zavišća…. krvi po snijegu svuda-svuda tog 24. januara 1994….
Zauzeli su te kote i pala je noć …teška noć…..strah se uvukao u bojovnike, nije ostvareno spajanje sa Dusinom , nisu ni blizu ostvarli zacrtani vojni zadatak.
Noć je ratni drug onih koji se brane…šapuće se od Šćipa i Kuta, preko Privora, do Mahale pa dole do Podova Voljica..šapuće se
“Uzeli su HERE , dalje ne damo dok nas jednog ima “…..šapuće se i uveziva sve što se potrgalo….
Jutro 25.01.1994 ponovno artiljerijiski udari al’ ni centa više naprijed.
UN snage su ušle tek treći dan u Here i konstatovale da je počinjen strašan zločin od strane HV I HVO. Strašan zločin. Upamtite ovaj dan i ove rječi “HERANI SU UMIRALI STOJEĆI”.
Svako kom je na duši Bosna obavezan je ustat se i proučit dovu hrabrim Heranima…..veliki rahmet njihovim dušama !
(autor teksta: Akif Agić)
