Ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić: Bosna i Hercegovina je postala manje atraktivna ruta za migrante

Njemačka se oprostila od Angele Merkel sa šest minuta neprekidnog aplauza
02/02/2021
Košarkašice Bosne i Hercegovine na Eurobasketu 2021 – bravooooo
04/02/2021

Nekadašnji oficir ARBiH, jedno (ratno) vrijeme i načelnik štaba Sedmog korpusa, već godinama vanredni profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, dr. Selmo Cikotić od 2007. je pet godina bio ministar odbrane BiH. No, teško da ga je ijedna dužnost mogla pripremiti za hvatanje ukoštac sa migrantskom krizom. U intervjuu za Dane pojašnjava aktuelnu situaciju sa migrantima:

DANI: Zar nije licemjerno da Evropska unija prigovara Bosni i Hercegovini odnos prema migrantima, a oni su u našoj zemlji zapravo samo zato što im ne daju da uđu u EU?

CIKOTIĆ: U određenoj mjeri, moram priznati, i ja se slažem s tom konstatacijom i nastojim upravo da na taj način komuniciram sa predstavnicima Evropske unije, u smislu njihovih odgovornosti i obaveza u odnosu na rješavanje ovog pitanja, a ne samo kompetencije ili prava kako često sebi vole da definišu poziciju. Međutim, valja primijetiti da više od 90 posto svih tih migranata, koji se proteklih četiri do pet godina kreću prostorom Bosne i Hercegovine, i završe u EU i da niko od njih u suštini ne želi da ostane, niti dugo ostaju u BiH. E, taj boravak se kreće od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci. Prema podacima koje imam, niko se ovdje ne zadržava godinu ili duže.

DANI: Koliko uopće, prema Vašim podacima, ima migranata na prostoru BiH?

CIKOTIĆ: U ovom trenutku taj broj se kreće oko sedam hiljada. Oko četiri hiljade migranata je na prostoru Sarajevskog i oko tri hiljade na prostoru Unsko-sanskog kantona. To uključuje državne centre, privremene prihvatne centre i nekoliko stotina migranata koji se kreću na prostoru Krajine i borave po napuštenim objektima, improvizovanim skloništima po šumama, uglavnom su to migranti koji pokušavaju preći granicu.

DANI: Sarajevo i Krajina su žarišta. U Blažuju se 20. januara dogodio težak incident, povrijeđena su dvojica policajaca i jedan uposlenik Međunarodne organizacije za migracije (IOM), a po policijskim izvještajima, u incidentu je učestvovalo gotovo 2.000 migranata. Šta u takvoj situaciji policija uopće može uraditi? Da li je u kampu u Blažuju naprosto previše ljudi? Šta Ministarstvo sigurnosti može poduzeti u ovako teškim zimskim okolnostima da se makar minimiziraju mogućnosti ponavljanja scena kakve smo gledali te noći?

CIKOTIĆ: Vaše je pitanje sa stanovišta građana jako umjesno i dobro. Međutim, ono ipak samo tretira periferiju problema boravka i kretanja migranata sa stanovišta pristupa države. Naime, samo će cjelovit pristup države, uz uključenost svih nivoa vlasti i svih prostora države, biti pravi odgovor na migrantsku krizu, a mi u ovom trenutku to nemamo. Mi u sadašnjim okolnostima nastojimo, sa nivoa Ministarstva, angažujući i sigurnosne strukture na nižem nivou, riješiti sve što je moguće da bismo obezbijedili veću sigurnost građana, ali da i sigurnost migranata podignemo na jedan viši nivo. Incident o kojem govorite izazvali su sami migranti. Na neki način, na osnovu onoga što sada znam, nespretnom ulogom, pripadnici IOM-a, evo neću još da tvrdim dok to istraga ne pokaže, pomogli su kataliziranju tog sukoba između šija i sunita u Blažuju, u kampu u kojem zaista boravi izvan svih standarda prevelik broj migranata. Tamo imamo više od tri hiljade migranata, to je zatečeno stanje. Međutim, moram reći da je u ovom trenutku veoma teško dogovoriti kamp, odnosno privremeni prihvatni centar na prostoru Republike Srpske ili na prostoru kantona sa hrvatskom većinom, iako se na tome intenzivno radi. Dakle, mi imamo napore na više pravaca, upravo u cilju rješavanja ekstenzije kampova na teritoriji BiH. Ako bismo imali kampove u kojima borave stotine migranata, u svakom slučaju po kampu ispod hiljadu, onda bi upravljanje tim kampovima bilo jednostavnije i lakše, kako sa stanovišta sigurnosti i migranata i okolina, tako i sa stanovišta zadovoljavanja svih ljudskih i humanitarnih potreba tih migranata, a i sve negativne posljedice po slobode i aktivnosti naših građana se na taj način reduciraju. Ali ću vam kazati da pored toga imam sastanke sa ministrima unutrašnjih poslova i policijskim komesarima Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona, upravo da preciziramo harmoniziranje nekih aktivnosti – kantonalnih, federalnih i državnih sigurnosnih struktura, kako bismo kontrolu nad boravkom i ponašanjem migranata u sadašnjim kampovima učinili što kvalitetnijom. Do sada neke aktivnosti nismo pokretali, ali upravo taj događaj nas je upozorio na moguće posljedice i neke sigurnosne rizike povezane sa većim brojem migranata u pojedinim kampovima. Tako da dogovaramo neke dodatne mjere koje do sada nisu bile preduzete.

DANI: U javnosti se sve češće spominje i podatak da novac namijenjen za ublažavanje migrantske krize raspoređuje i troši IOM. Je li to nepovjerenje prema državnim organima BiH? Evropa, čini se, pere savjest količinom novca koji je dala za migrante ovdje, ali na tom novcu bazira i svoje zahtjeve spram državne vlasti BiH, ne reagirajući uopće na situaciju o kojoj govorite, odnosno činjenicu da su migranti stacionirani isključivo u kantonima s bošnjačkom većinom?

CIKOTIĆ: To je dijelom tačno, ali moramo prihvatiti jednu realnu činjenicu. U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedna institucija koja je sama po sebi nadležna za pitanje migracija i azila. Druge države, kroz koje se migranti kreću i zadržavaju, uglavnom su formirale sekretarijate, komesarijate, direkcije, agencije, koje se isključivo bave tim pitanjima. U BiH nemamo adekvatnu politiku, nemamo adekvatna zakonska rješenja, niti adekvatnu državnu instituciju koja bi imala operativne nadležnosti i kojoj bi se mogao prebaciti novac EU, koji u prethodnih nekoliko godina u BiH uglavnom troši IOM. Troše to i neke druge međunarodne organizacije, ali je lavovski dio tog kolača realiziran preko IOM-a. Ministarstvo sigurnosti usko sarađuje s IOM-om, pa onda ono informiše i Vijeće ministara, Predsjedništvo i Parlamentarnu skupštinu o tome kako se taj novac troši, no nema mogućnosti da donosi odluke o tome. Ali mislim da ćemo u ovim danima koji su pred nama napraviti neke pomake. Mi već u okviru Ministarstva razvijamo ideju da se formira jedna služba koja će se baviti isključivo pitanjima migracija i azila. Onda bi ta služba, ako se to prihvati i uredi da ima operativne nadležnosti za ova pitanja, mogla da upošljava ljude koje sad upošljava IOM, plaća ih IOM, mogla bi da troši značajan dio novca koji sad troši IOM. U ovom trenutku, mi nemamo ni kapacitet da preuzmemo taj novac. A da podsjetim: radi se o novcu EU iz IPA fondova koji su namijenjeni BiH za neke razvojne projekte, za neka druga pitanja i iz tih postojećih fondova se preusmjeravaju sredstva za rješavanje i finansiranje migrantskih pitanja.

DANI: I onda dođemo do suštine problema, a to je zapravo ambicija politika u BiH da se ne bavimo razvojem, ne rješavamo krizu, već da migranti ostanu teret i pokažu nefunkcionalnost države BiH. Kako na to odgovoriti?

CIKOTIĆ: Pa, to je konkretna i tačna konstatacija. U pitanju je zaista nedostatak državnog i sinhronizovanog političkog odnosa prema ovom vrlo kompleksnom pitanju, a ja ću napomenuti da je pitanje ilegalnih migracija tretirano kao jedno od nekoliko ključnih pitanja na svjetskim listama sigurnosnih prijetnji, da se nalazi na skali od tri do pet najopasnijih prijetnji ili rizika, u Evropi čak u prva dva ili tri. Dakle, pored terorizma, najčešće su ilegalne migracije problem. Mi sad imamo dijelove BiH koji kažu da ih to ne zanima, mislim na RS i kantone sa hrvatskom većinom. Imamo institucije koje se time ne bave ili se bave veoma površno, dijeleći lekcije i ne preuzimajući nikakve konkretne odgovornosti. Čak imputirajući to kao namjeru bošnjačke politike da dio migranata zadrži na svom prostoru! Mislim da je to vrlo nekorektno. Evo, neću koristiti nikakve druge termine, ali hajde da rasporedimo sve te migrantske kampove po čitavom prostoru, hajde da svi jednako kontrolišemo prisustvo i kretanje migranata na teritoriji BiH, da i u toj odgovornosti pokažemo sklonost da se bavimo evropskim pitanjima, kao što vrlo često ističemo da smo spremni da promoviramo evropske vrijednosti, a onda stvarnu dimenziju tog problema razumijemo na potpuno praktičan način. Ideja da mi sve migrante pustimo Evropi jednostavno nije provodiva. Ideja da sve migrante vratimo u zemlje iz kojih su došli, također nije provodiva. Međutim, mi ipak uspijevamo, kazat ću na tri načina, da se uhvatimo ukoštac s problemom. U skladu sa sporazumima o readmisiji, mi na dnevnoj osnovi vraćamo migrante i u Srbiju i u Crnu Goru, kad god vidimo da su došli sa tih prostora. Dakle, radi se o nezakonitim ilegalnim migrantima. Vraćamo i migrante koji su prijetnja po sigurnost BiH. Broj migranata koji se tako vraćaju svake godine se mjeri sa po nekoliko stotina: prošle godine ih je vraćeno više od 500. Treći način je potpomognuti dobrovoljni povratak, a to je jedan program koji realiziramo sa IOM-om. IOM, naime, plati troškove puta i da neki novac za početno funkcionisanje migranata, to se otprilike kreće na nivou nekih 3.000 eura za migrante koji se odluče vratiti u svoje zemlje porijekla. Nakon što smo potpisali Sporazum sa Pakistanom i po ratificiranju tog sporazuma u parlamentima dvije države, očekujemo da krene i proces readmisije sa Pakistanom. Takođe radimo na potpisivanju takvih sporazuma sa još četiri zemlje. U planu imamo i druge zemlje sa čijih prostora nam migranti dolaze u Bosnu i Hercegovinu, ali moram reći da, kad se uđe u te sporazume, onda se vidi da njihova realizacija nije tako jednostavna, iz više razloga.

DANI: Koji su to razlozi?

CIKOTIĆ: Vidite, teško je utvrditi identitet svih tih migranata, jer vam se neko predstavi da je iz Pakistana, a on je možda iz indijskog dijela Kašmira ili je iz Afganistana. Drugo, Ambasada Pakistana, odnosno konzularna sekcija mora biti vrlo aktivna. I treće, čak i kad potvrdite spisak, onda je izbor aviokompanija koje vrše transport takvih ljudi poprilično težak. Ne rade to, a morate imati najmanje dvojicu ljudi u osiguranju, odnosno u pratnji i to iz specijaliziranih policijskih agencija za svakog migranta kojeg prevozite. Dakle, ako hoćete da prevezete sto migranata u Pakistan, najmanje 200 specijalaca morate imati pored njih da garantuju sigurnost. I pored toga, pilot aviona – kad se svi ukrcaju – može jednostavno da kaže da je to nesiguran let i da ne želi da leti. I niko ga ne može natjerati da leti. To je nešto što naprosto treba znati.

DANI: Mi pričamo o sporazumima i vraćanjima migranata, no ostaje pitanje naše Granične policije. Mediji su prilično sigurni da je migrantima puno lakše ući u BiH nego izaći iz zemlje i to ne samo zato što hrvatska policija čvrsto čuva hiljadu kilometara granice sa BiH kao granicu EU, nego i zato što migranti nerijetko ekspresno bivaju vraćeni u BiH i kad se domognu Hrvatske, dok s druge strane, na granici sa Crnom Gorom i Srbijom migranti nekako puno lakše prolaze.

CIKOTIĆ: Radi korektnog informisanja naših građana i javnosti bitno je kazati da takav pristup treba uzeti sa ozbiljnom rezervom. Evo zašto. U prethodne tri godine, više od 70.000 migranata je ušlo na prostor BiH, dakle, govorim o onim koji su registrovani. U ovom trenutku imamo ih manje od 7.000. Dakle, više od 90 posto njih je prošlo za te tri godine, i uglavnom završilo po tim svojim željenim destinacijama, u zapadnoevropskim zemljama. To je činjenica.

Drugo, mislim da je ukupan broj migranata koje Granična policija BiH i druge agencije za primjenu zakona vraćaju sa granice BiH prema Srbiji i Crnoj Gori veći od broja koji hrvatska policija vraća prema BiH. Međutim, to je irelevantno, zato što imate slučaj da Granična policija i druge agencije koje s njom rade na osiguranju granice vrate i po nekoliko puta jednu grupu: recimo, vrate ih kod Zvornika, a onda spletom okolnosti sutradan konstatuju da su oni na prostoru Bijeljine ušli u BiH. Dakle, o tome se radi. Kad je riječ o povratima iz Hrvatske, morate znati da to uključuje povratak migranata iz Italije, iz Slovenije, a ne samo iz Hrvatske, jer se po lokalnim zakonima o readmisiji može vršiti povratak migranata iz Italije u Sloveniju, iz Slovenije u Hrvatsku, ako znaju da su došli iz Hrvatske i ako imaju neku vrstu dokaza, a Hrvatska ih onda vraća u BiH. To su procesi koji se neovisno dešavaju. Dopadalo nam se ili ne, oni su prisutni. I mi to radimo, a rade to i drugi prema nama. Međutim, ono što smatram vrlo važnim je činjenica da smo mi pojačanom kontrolom istočne granice, Bosnu i Hercegovinu kao rutu za migrante učinili manje atraktivnom tokom prethodnih nekoliko mjeseci. Broj migranata koji ulaze u BiH je značajno smanjen. U periodu kad sam primio dužnost, dakle u julu, avgustu, dnevno je broj migranata koji borave na prostoru BiH, registrovanih od Službe za poslove sa strancima i IOM-a, varirao između 11 i 14 hiljada. U posljednja tri mjeseca, taj se broj kreće između šest i osam hiljada.

DANI: Zbog zime?

CIKOTIĆ: Ne samo zbog zime, nego upravo zbog sve težeg ulaska u BiH i zbog sve aktivnijih agencija za primjenu zakona u BiH koje su u posljednjih nekoliko mjeseci identifikovale i otkrile veći broj grupa koje se bave krijumčarenjem migranata. Mislim da je u tome rješenje, u sve kvalitetnijem i snažnijem radu naših struktura sigurnosti koje će identifikovati krijumčare, jer i migranti zbog njihovog prisustva imaju ozbiljne probleme.

DANI: Granična policija BiH često naglašava da joj manjka dvije i po hiljade policajaca.

CIKOTIĆ: Kad sam vam kazao da mi nemamo nijednu specijaliziranu službu, odnosno instituciju koja se može baviti ovakvim problemom ilegalnih migracija, prije svega sam mislio na Graničnu policiju. To da li im manjka dvije i po hiljade ili im manjka hiljadu i dvjesto ljudi, irelevantno je pitanje u odnosu na obim i suštinu problema. Čak i da im damo, hipotetski govoreći, dvije i po hiljade policajaca, ne znam da li bi uspjeli potpuno zatvoriti granicu. Imate primjere zemalja koje su podizale i još uvijek podižu ogromne armiranobetonske zidove na granicama, podižu velike, višestruke žičane prepreke i ograde. Mislite li da je ijedan od tih metoda dao rezultat? Nije. Svi se ti pokušaji na neki način zaobilaze. Kretanje ljudi ide dalje. Mislim da je aktivnost bitnija od samih prepreka. Naravno, treba kombinovati prepreke. Ali, pazite ovo: Služba za poslove sa strancima za normalno funkcionisanje, bez ikakvih ilegalnih migranata u BiH, ima propisanu sistematizaciju za 330, a trenutno ima 240 uposlenih ljudi. Dakle, ona za normalno funkcionisanje nema potrebnu popunjenost. To je ono o čemu govorim. Sve su naše strukture koje se ovim pitanjem bave potkapacitirane. To je slučaj i sa Ministarstvom sigurnosti, iako Ministarstvo sigurnosti u rješavanju ovih pitanja nema nikakve operativne, dakle, efektivne izvršne nadležnosti, ali i njemu fali ljudi – od 330 ljudi po sistematizaciji, uposleno je trenutno 280 i nepopunjene su, kazaću, ključne pozicije u većem broju slučajeva. Sekretar Ministarstva, tri ključna pomoćnika ministra, nepopunjene su pozicije. Dakle, sve su to prisutni problemi. Ali, unatoč tome, mislim da smo napravili čitav niz koraka kojima smo odnos prema pitanjima migracije popravili. Uspjeli smo da donesemo odluku Vijeća ministara, i pored velikih otpora, da se primi 300 novih policajaca i inspektora u Graničnu policiju. Donesene su odluke da se u budžet ugrade određena sredstva. Do sada nismo imali nijedan fening u institucijama BiH planiran za upravljanje migracijama. Napravljen je plan efikasnog upravljanja migracijama. Formirana je radna grupa za izradu strategije. Napravili smo i niz drugih principijelnih rješenja. Po prvi put formirali smo jedan prihvatni centar izvan naseljenog mjesta. Bez obzira na probleme koji su pratili dosadašnju realizaciju. Ali, očekujem u narednih nekoliko mjeseci da imamo jedan moderan centar na prostoru Lipe. Dakle, govorim o promjenama koje činimo, a koje su još uvijek daleko od onog što nam treba da možemo tvrditi da efikasno i kvalitetno upravljamo migracijama.

DANI: Hoće li Vijeće ministara, barem kad je taj problem u pitanju, profunkcionirati?

CIKOTIĆ: Pa, zaista ne mogu reći da Vijeće ministara do sada pokazuje potreban senzibilitet prema ovom pitanju, ali isto tako ne mogu a da ne primijetim da su svi članovi Vijeća ministara, uz jedan pritisak Ministarstva sigurnosti, pokazali u konačnici odgovornost i senzibilitet. I sve su ove odluke donesene i kreće se, i u dobroj mjeri se krenulo, u realizaciju većeg broja ovih odluka. Međutim, slažem se, ovo je još uvijek znatno ispod potrebnog nivoa Vijeća ministara. Vijeće ministara mora biti spremno da donese odluke o formiranju privremenih prihvatnih centara na čitavom prostoru BiH. U ovom trenutku ne vidim spremnost kod svih članova Vijeća ministara za takav odnos.

DANI: Meni se čini da je kampanja za izbore naredne godine već počela, barem sudeći po intenzitetu političkih obračuna. Hoće li BiH dobiti priliku da pokaže, osim deklarativno, da zaista radimo na euroatlantskim integracijama ili ćemo ostati zarobljeni u ovom našem čvoru od kojeg i migranti bježe?

CIKOTIĆ: Migrantska kriza je samo dobar indikator svih političkih, ustavnih, administrativnih i drugih rješenja BiH koja su nefunkcionalna, koja u velikoj mjeri postojećim liderstvima odgovara, pogotovo onima koji isključivanje preferiraju u odnosu na uključenost, koji kooperaciji suprotstavljaju konfrontaciju, liderstvima koja integraciji suprotstavljaju izolaciju. Mislim da takvo stanje neće više biti tolerisano od EU. Mislim i da ćemo vrlo brzo imati jasne stavove: ili ćete se baviti evropskim pitanjima na način na koji to radi Evropa ili ne možete više ništa očekivati. Čak i ne mislim da će to pogoditi neka od ovih političkih liderstava, zato što je kod njih prisutno – što će nam Evropa ako ja nisam više na vlasti, odnosno ako ja više nisam na čelu. Međutim, zaista mislim da će takav stav Evrope, a i ukupne međunarodne zajednice, a tu mislim na povećano prisustvo SAD-a, pa i NATO-a, pored EU uticati na promjenu konkretnog stanja u BiH, pa i odnosa prema migrantima..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *